SAMOPOUZDANJE: 12 KORAKA DO ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Šta je samopouzdanje?Samopouzdanje je, najprostije rečeno, vera u sebe i svoje sposobnosti. Blisko povezano sa samopoštovanjem i medjusobno uslovljeno. Možete saznati mnogo o njemu iz raznih izvora, sa interneta, literature iz popularne psihologije... Koje su to ključne tačke na koje treba da obratite pažnju kada razmišljate o svom samopouzdanju i naročito, kada delate? Šta je zdravo samopouzdanje a šta to nije?
Kako se stvara samopouzdanje?
Važno je istaći da se samopouzdanje gradi od rodjenja i formira u ranim fazama detinjstva. U toj fazi mi kao jedinka nemamo mnogo uticaja. Imaju ga oni oko nas. Odnos okoline, pre svega i najvažnije – roditelja, presudan je za izgradnju „bazičnog nivoa“ samopouzdanja i on ima snažan uticaj sve do adolescencije. Da bi se izgradilo zdravo samopouzdanje, dete mora:
Dakle, roditelji, ne vezujte ceo život detetu pertle, time mu vezujete krila. Ne insistirajte po svaku cenu na stvaranju „malog svestranog genijalca“ koji će biti najbolji u nečemu, ili čak i u svemu (a pretrpaćete ga i ovim i onim). Ne ostvarujte svoje ambicije preko deteta. Hvalite dete (umereno i spontano) pred drugima i tamo gde je zaista izuzetno i tamo gde je „samo“ dobro jer doživljaj okoline pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje. Hvalisanje detotovim iznudjenim „vanserijskim uspesima“ hrani vaš Ego, a ne njegovo samopouzdanje.
Negde od treće godine života pa nadalje, na samopouzdanje utiče i reakcija vršnjačke grupe, dete prima povratnu informaciju i dobija (ili ne) priznanje kroz interakciju koja je svojevrsni test ličnih sposobnosti, osvajaju se statusi i uloge u grupi. Već tada je nužno da dete naučite dve stvari: da se (pošteno) bori i da gubi. Poziv na borbu, takmičenje, jeste najbolja potvrda vere u dete, učenje da ono svojim sposobnostima može da postigne cilj. Učenje prihvatanja poraza jeste učenje da je neuspeh sastavni deo života i da porazi ne utiču na detetovu vrednost kao osobe. To će mu u daljem životu omogućiti da ga strah od neuspeha (a kad se on može potpuno isključiti?) ne odvraća od pokušaja, jer, ako ne pokušamo, nećemo ni uspeti, zar ne? U tinejdžerskom i početnom adolescentskom dobu naše samopoštovanje i samopouzdanje je na najtežem i najstresnijem ispitu. I koji, uz to, ne traje baš kratko. Nesigurnost u sebe će biti naš dvojnik i senka, uporni pratilac tokom ovog perioda. Zdrav odnos roditelja, nastavnika i profesora, uticaj dobre vršnjačke grupe će pomoći da ovaj „rafting“ period uspešno prebrodimo.
Kako povećati samopouzdanje i samopoštovanje?
Kada se formiramo kao ličnost, osoba poseduje izvestan nivo samopouzdanja, no, bitno je naglasiti njegove dve izuzetno važne karakteristike: 1.) - samopouzdanje i samopoštovanje nisu nepromenljiva kategorija, oni se menjaju i na njih može da se utiče, samostalno ili uz stručnu pomoć psihologa i kroz psihoterapiju, 2.) - ono odlikuje osobu u celini ali, vrlo je važno, nije na svim poljima identično, ne može da bude.
Jako je važno da budemo svesni ove dve karakteristike, a da osobu (dete) od najranijeg uzrasta „učimo“ njima, naravno, na način prikladan uzrastu. Samopouzdanje spram, početnog nivoa, iskustava, uticaja drugih i sticajem drugih okolnosti može da se gubi – smanjuje, a može se i povećavati. Ako smo na niskom početnom nivou samopouzdanja, dosta nesigurni, verovatnije ćemo „lakše“ doživljavati neuspehe, a oni mogu biti i prosto splet okolnosti na koje ne možemo da utičemo. Pri tome, usled niskog samopouzdanja, realna je opsanost da to pripišemo sopstvenoj nesposobnosti a ne okolnostima, Još ako ste, silom prilika, ili još gore, sopstvenim izborom, okruženi nedobronamernim ljudima koji vam, malo po malo, ubijaju samopouzdanje, ne treba biti mudrac pa zaključiti da će vaš doživljaj sebe ići strmoglavo nadole. Naprotiv, ako sve prethodne faktore obrnemo u pozitivnom smislu, samopouzdanje može i sigurno će rasti. Dodatno i jako bitno, samopouzdanje se može uvećati vežbom, treningom, možemo sami na njega da utičemo. Niko nije u svemu baš dobar, pa ni samopouzdanje nije jednako u svim našim poljima delovanja. Profesor, sportista, stručnjak u nekoj profesiji će verovatno imati mnogo profesionalnog samopouzdanja ali ono može biti čak i vrlo nisko na drugim poljima, na primer socijalnih kontakata, naleženje emotivnog partnera, javnog nastupa... Već sam se na početku ovog teksta osvrnula na pojedine elemente samopoštovanja i samopouzdanja. Podsećam Vas na dve ključne a istinite polazne osnove – samopouzdanje nije nepromenjivo i ono nije na svim životnim poljima jednako. Pogledajmo sada kompletnu listu njegovih vrlo bitnih odlika i puta da do zdravog samopouzdanja dodjemo:
Kako povećati samopouzdanje? Rešenje u 12 koraka:
Zamislite ovih dvanaeast odlika kao dvanaest stepenika koje, jedan po jedan, treba da predjete i da se popnete na vrh stepeništa. Ne mora biti ovakav redosled ali je važno ići stepenik po stepenik, ako pokušate da preskočite tri-četiri odjednom, verovatno ćete se saplesti i pasti.
1. JA VREDIM Svaka osoba ima vrlina, dobrih strana i dobrih osobina. To prvo moramo da „priznamo“ sebi. Neki ljudi sami sebe vide skoro kao bezvredne, kako ih ni najljući neprijatelji, što se kaže, ne bi predstavili. A to nikako ne odgovara istini. Uverite se i sami. Sačinite sami spisak vaših dobrih osobina, vrlina, pozitivnih strana. I ne žurite, ne morate odjednom. Činite to i više dana ako treba, dok se ne „prisetite“. Može vam pomoći i da se setite dobrih dela koje i inače činite drugima (vodite računa, i ona nazovi sitna dobra dela su – dobra), pa da iz toga izvučete, tačnije postanete svesni vaše osobine i vrline. Od pomoći vam mogu biti i ljudi od poverenja, koji vas dobro poznaju. Zapitajte ih da vam oni kažu šta kod vas smatraju pozitivnim. Ne isključujmo mogućnost da od sebe i tih ljudi zatražite listu i vaših negativnih osobina, navika, manira... kako biste imali polazni materijal za popravljanje. I, najvažnije, ne stidite se, ni sebe ni njih, da ovo uradite. Svako ko nastoji da shvati sebe, popravlja se i napreduje zaslužuje svako poštovanje, a ne podsmeh.
6. TAKMIČENJE JE NUŽNOST ŽIVOTA
10. UČITE IZ ISKUSTVA
Nemojte odustati na prvom koraku. Koliko god da je cilj mali i lak, svaki zahteva neko uloženo vreme, volju i energiju. Disciplina, upornost i istrajnost su neophodni. A i oni se vežbaju. Padovi, loši dani, neuspesi i promašaji su potpuno normalna stvar. Retko, jako retko, sve ide glatko. Baš zato, u početku birajte manje i lakše ostvarive ciljeve kako biste lakše istrajali.
|
Da li je nekom potreban psiholog?
DA LI MI JE POTREBNO SAVETOVANJE?
Psihičko funkcionisanje
Problemi su sastavni deo života i svi ih imamo, bez izuzetka. Nakon svakog rešenog problema postajemo iskusniji, drugačiji i mudriji. Tokom svog života stalno bijemo neke bitke. U nekim dobro stojimo i dobijamo ih, ali u nekim drugim gubimo. Onda se preispitujemo.
Celog života se preispitujemo.
Pitamo se ko smo, kakvi smo, kakvi želimo da budemo, šta želimo da postignemo?
Pitamo se zašto smo nešto učinili, ili nismo, a trebali smo, kako smo postupili u određenoj sitaiciji i možemo li sledeći put drugačije, bolje?
Da nije ovako, čovek ne bi bio svesno, duhovno, intelektualno i emocionalno biće. To preispitivanje ne bi trebalo da nas zabrinjava, već da nam pomogne da sagledamo svoje greške i iz njih izvučemo korisne zaključke i pouke.
Psihološki problemi
Onog trenutka kada neka naša pitanja i dileme, naše navike i reakcije sa socijalnom okolinom dovedu do psihičkog i duhovnog disbalansa, kada postanu za nas ili okruženje opterećujuće, tada postaju problem.
To je trenutak kada takav problem crpi našu životnu energiju, troši naše vreme, zaokuplja naše misli ili prosto onemogućava ili bitno ometa naše kvalitetno življenje, odnose sa okolinom i sadržajnije usmerenje životne energije na poboljšanje života. I ne možemo da ga rešimo sami ili uz pomoć bliskih ljudi. Možda ga i ne uvidjamo u pravom svetlu, lutamo izmedju pitanja i nedoumica na koja odgovore ne nalazimo, čime frustarcija postaje samo veća.
Hoćemo li radije vikend, ili mnoge dane, provesti u osami, bezvoljni da bilo šta radimo, kad nam ništa nije dovoljno važno da bi nas pokrenulo na bilo kakvu akciju? Da li ćemo radije provesti vreme u razmiricama, tenzijama pa i svadji sa partnerom ili decom u zategnutoj atmosferi? Osećamo li napetost zbog odredjenog dogadjaja, stanja, ili naprosto bez nekog vidjlivog razloga?
Ili ćemo to vreme i energiju usmeriti na za nas korisnije stvari, koje nas čine srećnijim a naš život ispunjenijim? Čitati knjige, učiti nešto novo, sticati nova znanja i kvalifikacije, baviti se sprotom, družiti se sa osobama koje nam odgovaraju, šetati sa nekim u prirodi, imati hobi...
S druge strane, neko ima drugu muku kao što su stah od ispita, nedostatak motivacije za učenje, nelagodu od nastupa pred kolegama ili poslovnim partnerima.
Niste sigurni kakav stav da zauzmete prema kolegama, u dilemi ste da li da prihvatite ili težite novoj poziciji na poslu, ne znate kako da se postavite pred izazovom preseljenja ili razdvajanja porodice, stalno dolazite u konflikte sa ljudima jer se ne razumete, pitate se da li da prihvatite neki novi izazov?
Da li na funkcionalan način možete da se nosite sa porazom ili gubitkom?
Pomoć psihologa
U prevazilaženju ovih poteškoća može Vam pomoći psihološko savetovanje i/ili psihoterapija.
Jedini ometajući faktor da se odlučite na ovaj korak, jesu predrasude i negatvna konotacija koja prati te pojmove. Uvreženo je sasvim pogrešno mišljenje da je pomoć psihologa/psihoterapeuta za mentalno bolesne ljude i da je svako ko potraži tu vrstu pomoći psihički bolesna osoba. Takvo razmišljanje prosto nije tačno.
Oni koji su uspeli da otklone ovakve predrasude, oni rade na sebi, na svojoj ličnosti i postižu napredak na raznim životnim poljima. Oni koji nisu, ostaju zarobljeni u klupku tih predrasuda, sumnji i otpora i, što je najveći problem, psiholoških poteškoća koje ih sprečavaju da oslobode sve svoje potencijale.
Moćne svetske države, velike internacionalne kompanije, uspešni sportisti i sportski klubovi, u svom timu, pregovaračkoj delegaciji, odeljenju za ljudske resurse i marketing, neizostavno imaju psihologe ili stručnjake sličnog profila, kako bi svoj poziv, posao i nastup učinili efikasnijim.
Psihološko savetovanje, pa i jedan deo psihoterapija namenjeni su psihički zdravim osobama. Te osobe imaju neki psihološki problem koji im remeti kvalitetnije životno funkcionisanje, ili su jednostavno osobe koje hoće da rade na sebi, na poboljšanju svojih sposobnosti, na široj spoznaji sebe i drugih.
Šta god da je od ovoga u pitanju, verujte, zajedno ćemo naći rešenje...
Žaklina Filipović, psiholog











