SAMOPOUZDANJE: 12 KORAKA DO ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Šta je samopouzdanje?Samopouzdanje je, najprostije rečeno, vera u sebe i svoje sposobnosti. Blisko povezano sa samopoštovanjem i medjusobno uslovljeno. Možete saznati mnogo o njemu iz raznih izvora, sa interneta, literature iz popularne psihologije... Koje su to ključne tačke na koje treba da obratite pažnju kada razmišljate o svom samopouzdanju i naročito, kada delate? Šta je zdravo samopouzdanje a šta to nije?
Kako se stvara samopouzdanje?
Važno je istaći da se samopouzdanje gradi od rodjenja i formira u ranim fazama detinjstva. U toj fazi mi kao jedinka nemamo mnogo uticaja. Imaju ga oni oko nas. Odnos okoline, pre svega i najvažnije – roditelja, presudan je za izgradnju „bazičnog nivoa“ samopouzdanja i on ima snažan uticaj sve do adolescencije. Da bi se izgradilo zdravo samopouzdanje, dete mora:
Dakle, roditelji, ne vezujte ceo život detetu pertle, time mu vezujete krila. Ne insistirajte po svaku cenu na stvaranju „malog svestranog genijalca“ koji će biti najbolji u nečemu, ili čak i u svemu (a pretrpaćete ga i ovim i onim). Ne ostvarujte svoje ambicije preko deteta. Hvalite dete (umereno i spontano) pred drugima i tamo gde je zaista izuzetno i tamo gde je „samo“ dobro jer doživljaj okoline pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje. Hvalisanje detotovim iznudjenim „vanserijskim uspesima“ hrani vaš Ego, a ne njegovo samopouzdanje.
Negde od treće godine života pa nadalje, na samopouzdanje utiče i reakcija vršnjačke grupe, dete prima povratnu informaciju i dobija (ili ne) priznanje kroz interakciju koja je svojevrsni test ličnih sposobnosti, osvajaju se statusi i uloge u grupi. Već tada je nužno da dete naučite dve stvari: da se (pošteno) bori i da gubi. Poziv na borbu, takmičenje, jeste najbolja potvrda vere u dete, učenje da ono svojim sposobnostima može da postigne cilj. Učenje prihvatanja poraza jeste učenje da je neuspeh sastavni deo života i da porazi ne utiču na detetovu vrednost kao osobe. To će mu u daljem životu omogućiti da ga strah od neuspeha (a kad se on može potpuno isključiti?) ne odvraća od pokušaja, jer, ako ne pokušamo, nećemo ni uspeti, zar ne? U tinejdžerskom i početnom adolescentskom dobu naše samopoštovanje i samopouzdanje je na najtežem i najstresnijem ispitu. I koji, uz to, ne traje baš kratko. Nesigurnost u sebe će biti naš dvojnik i senka, uporni pratilac tokom ovog perioda. Zdrav odnos roditelja, nastavnika i profesora, uticaj dobre vršnjačke grupe će pomoći da ovaj „rafting“ period uspešno prebrodimo.
Kako povećati samopouzdanje i samopoštovanje?
Kada se formiramo kao ličnost, osoba poseduje izvestan nivo samopouzdanja, no, bitno je naglasiti njegove dve izuzetno važne karakteristike: 1.) - samopouzdanje i samopoštovanje nisu nepromenljiva kategorija, oni se menjaju i na njih može da se utiče, samostalno ili uz stručnu pomoć psihologa i kroz psihoterapiju, 2.) - ono odlikuje osobu u celini ali, vrlo je važno, nije na svim poljima identično, ne može da bude.
Jako je važno da budemo svesni ove dve karakteristike, a da osobu (dete) od najranijeg uzrasta „učimo“ njima, naravno, na način prikladan uzrastu. Samopouzdanje spram, početnog nivoa, iskustava, uticaja drugih i sticajem drugih okolnosti može da se gubi – smanjuje, a može se i povećavati. Ako smo na niskom početnom nivou samopouzdanja, dosta nesigurni, verovatnije ćemo „lakše“ doživljavati neuspehe, a oni mogu biti i prosto splet okolnosti na koje ne možemo da utičemo. Pri tome, usled niskog samopouzdanja, realna je opsanost da to pripišemo sopstvenoj nesposobnosti a ne okolnostima, Još ako ste, silom prilika, ili još gore, sopstvenim izborom, okruženi nedobronamernim ljudima koji vam, malo po malo, ubijaju samopouzdanje, ne treba biti mudrac pa zaključiti da će vaš doživljaj sebe ići strmoglavo nadole. Naprotiv, ako sve prethodne faktore obrnemo u pozitivnom smislu, samopouzdanje može i sigurno će rasti. Dodatno i jako bitno, samopouzdanje se može uvećati vežbom, treningom, možemo sami na njega da utičemo. Niko nije u svemu baš dobar, pa ni samopouzdanje nije jednako u svim našim poljima delovanja. Profesor, sportista, stručnjak u nekoj profesiji će verovatno imati mnogo profesionalnog samopouzdanja ali ono može biti čak i vrlo nisko na drugim poljima, na primer socijalnih kontakata, naleženje emotivnog partnera, javnog nastupa... Već sam se na početku ovog teksta osvrnula na pojedine elemente samopoštovanja i samopouzdanja. Podsećam Vas na dve ključne a istinite polazne osnove – samopouzdanje nije nepromenjivo i ono nije na svim životnim poljima jednako. Pogledajmo sada kompletnu listu njegovih vrlo bitnih odlika i puta da do zdravog samopouzdanja dodjemo:
Kako povećati samopouzdanje? Rešenje u 12 koraka:
Zamislite ovih dvanaeast odlika kao dvanaest stepenika koje, jedan po jedan, treba da predjete i da se popnete na vrh stepeništa. Ne mora biti ovakav redosled ali je važno ići stepenik po stepenik, ako pokušate da preskočite tri-četiri odjednom, verovatno ćete se saplesti i pasti.
1. JA VREDIM Svaka osoba ima vrlina, dobrih strana i dobrih osobina. To prvo moramo da „priznamo“ sebi. Neki ljudi sami sebe vide skoro kao bezvredne, kako ih ni najljući neprijatelji, što se kaže, ne bi predstavili. A to nikako ne odgovara istini. Uverite se i sami. Sačinite sami spisak vaših dobrih osobina, vrlina, pozitivnih strana. I ne žurite, ne morate odjednom. Činite to i više dana ako treba, dok se ne „prisetite“. Može vam pomoći i da se setite dobrih dela koje i inače činite drugima (vodite računa, i ona nazovi sitna dobra dela su – dobra), pa da iz toga izvučete, tačnije postanete svesni vaše osobine i vrline. Od pomoći vam mogu biti i ljudi od poverenja, koji vas dobro poznaju. Zapitajte ih da vam oni kažu šta kod vas smatraju pozitivnim. Ne isključujmo mogućnost da od sebe i tih ljudi zatražite listu i vaših negativnih osobina, navika, manira... kako biste imali polazni materijal za popravljanje. I, najvažnije, ne stidite se, ni sebe ni njih, da ovo uradite. Svako ko nastoji da shvati sebe, popravlja se i napreduje zaslužuje svako poštovanje, a ne podsmeh.
6. TAKMIČENJE JE NUŽNOST ŽIVOTA
10. UČITE IZ ISKUSTVA
Nemojte odustati na prvom koraku. Koliko god da je cilj mali i lak, svaki zahteva neko uloženo vreme, volju i energiju. Disciplina, upornost i istrajnost su neophodni. A i oni se vežbaju. Padovi, loši dani, neuspesi i promašaji su potpuno normalna stvar. Retko, jako retko, sve ide glatko. Baš zato, u početku birajte manje i lakše ostvarive ciljeve kako biste lakše istrajali.
|
Blog - Razvoj ličnosti20.01.2021.
ISTINA NEMA ALTERNATIVU

Čemu nam laži služe?
Iza svakog našeg ponašanja , pa i laganja stoji neki motiv, iza svakog motiva je neka potreba koja teži da bude zadovoljena.
„Neki lažu da bi se prikazali onakvima kakvi bi želeli da budu, drugi da bi pribavili neki vid lične koristi a treći pak koriste laž da bi izbegli kritiku ili kaznu zbog nečega što su učinili ili nisu učinili a okolina je to od njih zahtevala itd. „ (Vladeta Jerotić, tekst Vladana Đorđevića, 28.8.2011., blogspot).
Počinjemo da lažemo oko treće godine života, a najčešće smo motivisani da izbegnemo neku kaznu.
Ipak, ako naviku laganja ponesete sa sobom u odraslo doba, onda to može biti ozbiljan pokazatelj vaše nezrelosti, manipulativnosti pa čak i patologije.
Gotovo svaki čovek ima potrebu da voli i bude voljen, drugo je pitanje ume li to. Ljudi najčešće iz straha od odbačenosti, ismevanja, povređivanja, prikrivaju istinu ili lažu.
Sačuvajno sebe i druge od laži
Istinom se problem mnogo lakše reši nego kada lažemo, iako u prvi mah ne izgleda da može biti tako. Kada krenemo putem laži, NIKAD se dobro ne završi. Čak i kad sve dokaze sakrijemo, čak i kad niko ništa ne zna, i ako nas nikad ne otkriju, to je u nama. To će direktno ili indirektno da nas muči. Pre ili kasnije vratiće se osećaj nelagode, krivice. Postaćemo robovi svojih laži. Laganje nas razboljeva fizički i psihički a da toga nismo ni svesni. Lagaćemo najpre druge a potom i sami sebe ne bi li se utešili.
Putevi istine i laži vode naš život na potpuno različite strane
Kako nas laganje razboljeva?
Laž izobličava realnost, a što smo dalje od realnosti to se teže snalazimo. Najpre nešto loše uradimo, pa slažemo i onda da bismo preživeli to loše osećanje koje nas uznemirava, počinjemo sami sebe da opravdavamo i lažemo. Izmišljamo argumente i ublažavamo svoje propuste ili greške, krivimo druge. To nas u prvi mah može čak i utešiti ali je cena te utehe mnogo veća nego što mislimo.
Vremenom možemo postati toliko grubi i bezosećajni za potrebe drugih i za svet oko sebe da naše viđenje sveta ne odražava realnost u kojoj živimo. Svi poznajemo u svojoj okolini ljude koji od svojih interesa ne vide potrebe drugih i uvek imaju opravdanja za sebe. Čovek kad ogrubi za potrebe drugih ostaje sam, a ako i prođe ovu deonicu, prva naplatna rampa na toj stranputici će mu biti to što će se često konfrotirati sa drugima, biti u stresu i najverovatnije opet kriviti druge a ne sebe.
Postoji vrlo čvrsta veza uma i tela. Naš nervni sistem je povezan sa našim imunim sistemom. Ako mislimo o nekim prijatnim stvarima, naš organizam stvara hormon kao što je endorfin a smanjuje se na primer nivo hormona stresa zvanog kortizol. Naša razmišljanja i naše emocije neprekidno šalju poruke našem telu. Oni to rade pošteno, bez laganja. Tako da, ako mi o sebi i drugima rđavo razmišljamo, ako lažemo, hormoni stresa se izlučuju u naše telo i razboljevaju ga.
Ljudi često misle da laganjem štite sebe, a upravo laganje im je pogubno za zdravlje i sreću.
„Svako laganje, ma koliko ono malo bilo je oduzimanje od svog mentalnog zdravlja odnosno svaka laž uronjena u psihu, istiskuje istu količinu mentalnog zdravlja kolika je zapremina te laži. Laži o tome kakvi smo mi, kakvi su drugi, kakav je svet su laži velike zapremine. Što više lažemo, to smo manje mentalno zdravi.“ (Nebojša Jovanović, OLI centar).
Laž je siguran put u propast
U psihoterapiji da bismo pomogli nekome, moramo ga osloboditi laži odnosno lažnih uverenja koja ima o sebi, drugima i svetu. Naime, svi mi tokom svog odrastanja primamo lažne informacije-neke su od drugih ljudi a neke od nas samih da bismo se na primer utešili. „Neki nama važni ljudi tokom našeg odrastanja imaju neka pogrešna uverenja i mi ih prihvatimo, a ta u suštini lažna uverenja, postanu i naša. Informacije primamo od osoba koje i same imaju puno neistinitih informacija u svom sistemu uverenja. Svaka lažna informacija, vezana za neki bitan aspekt života, koja je usvojena kao uverenje, vodi do neuspeha u toj oblasti života.“ (Prof.Nebojša Jovanović, OLI centar).
Cenu laži platićemo kada se najmanje nadamo
Laganje je mnogo veći greh nego što mislimo
„Istina, pravda, ljubav i dobro, u sebi imaju biće, postojanje, suštinu. Dok nasuprot tome laž, neistina, nepravda, nasilje i mržnja nemaju u sebi postojanje. Svo njihovo postojanje je u negiranju istine, pravde i ljubavi. Laži nema bez istine ali istine ima bez laži. Kad smo mi sa istinom, pravdom i ljubavlju, mi imamo sve više u sebi suštine, postojanja“ „Istina pravda i ljubav su od Boga, nasilje, laž i nepravda nisu moć nego nemoć.“(Patrijarh Pavle, “Budimo ljudi“ 2006., J.Janjić, str. 78.)
Istina je Bog. Služenje istini, pravdi i dobru jeste služenje Bogu, ali služenje i sebi, svome narodu i veri. Laž postoji radi negiranja istine, nepravda radi poništenja pravde, mržnja radi ukidanja ljubavi. Kad smo s istinom, sa pravdom sa ljubavlju, mi smo i sa Bogom, jer tada činimo dobro i sebi i svojoj porodici. (Patrijarh Pavle,“Budimo ljudi“2006., J.Janjić,str.314.)
Sreća je osloboditi se okova sopstvenih laži
Vodimo računa o svakoj svojoj misli koju iznosimo pred ljude. Birajmo reči, ali reči istine jer istina nema alternativu.
_._
Žaklina Filipović, psiholog











