SAMOPOUZDANJE: 12 KORAKA DO ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Šta je samopouzdanje?Samopouzdanje je, najprostije rečeno, vera u sebe i svoje sposobnosti. Blisko povezano sa samopoštovanjem i medjusobno uslovljeno. Možete saznati mnogo o njemu iz raznih izvora, sa interneta, literature iz popularne psihologije... Koje su to ključne tačke na koje treba da obratite pažnju kada razmišljate o svom samopouzdanju i naročito, kada delate? Šta je zdravo samopouzdanje a šta to nije?
Kako se stvara samopouzdanje?
Važno je istaći da se samopouzdanje gradi od rodjenja i formira u ranim fazama detinjstva. U toj fazi mi kao jedinka nemamo mnogo uticaja. Imaju ga oni oko nas. Odnos okoline, pre svega i najvažnije – roditelja, presudan je za izgradnju „bazičnog nivoa“ samopouzdanja i on ima snažan uticaj sve do adolescencije. Da bi se izgradilo zdravo samopouzdanje, dete mora:
Dakle, roditelji, ne vezujte ceo život detetu pertle, time mu vezujete krila. Ne insistirajte po svaku cenu na stvaranju „malog svestranog genijalca“ koji će biti najbolji u nečemu, ili čak i u svemu (a pretrpaćete ga i ovim i onim). Ne ostvarujte svoje ambicije preko deteta. Hvalite dete (umereno i spontano) pred drugima i tamo gde je zaista izuzetno i tamo gde je „samo“ dobro jer doživljaj okoline pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje. Hvalisanje detotovim iznudjenim „vanserijskim uspesima“ hrani vaš Ego, a ne njegovo samopouzdanje.
Negde od treće godine života pa nadalje, na samopouzdanje utiče i reakcija vršnjačke grupe, dete prima povratnu informaciju i dobija (ili ne) priznanje kroz interakciju koja je svojevrsni test ličnih sposobnosti, osvajaju se statusi i uloge u grupi. Već tada je nužno da dete naučite dve stvari: da se (pošteno) bori i da gubi. Poziv na borbu, takmičenje, jeste najbolja potvrda vere u dete, učenje da ono svojim sposobnostima može da postigne cilj. Učenje prihvatanja poraza jeste učenje da je neuspeh sastavni deo života i da porazi ne utiču na detetovu vrednost kao osobe. To će mu u daljem životu omogućiti da ga strah od neuspeha (a kad se on može potpuno isključiti?) ne odvraća od pokušaja, jer, ako ne pokušamo, nećemo ni uspeti, zar ne? U tinejdžerskom i početnom adolescentskom dobu naše samopoštovanje i samopouzdanje je na najtežem i najstresnijem ispitu. I koji, uz to, ne traje baš kratko. Nesigurnost u sebe će biti naš dvojnik i senka, uporni pratilac tokom ovog perioda. Zdrav odnos roditelja, nastavnika i profesora, uticaj dobre vršnjačke grupe će pomoći da ovaj „rafting“ period uspešno prebrodimo.
Kako povećati samopouzdanje i samopoštovanje?
Kada se formiramo kao ličnost, osoba poseduje izvestan nivo samopouzdanja, no, bitno je naglasiti njegove dve izuzetno važne karakteristike: 1.) - samopouzdanje i samopoštovanje nisu nepromenljiva kategorija, oni se menjaju i na njih može da se utiče, samostalno ili uz stručnu pomoć psihologa i kroz psihoterapiju, 2.) - ono odlikuje osobu u celini ali, vrlo je važno, nije na svim poljima identično, ne može da bude.
Jako je važno da budemo svesni ove dve karakteristike, a da osobu (dete) od najranijeg uzrasta „učimo“ njima, naravno, na način prikladan uzrastu. Samopouzdanje spram, početnog nivoa, iskustava, uticaja drugih i sticajem drugih okolnosti može da se gubi – smanjuje, a može se i povećavati. Ako smo na niskom početnom nivou samopouzdanja, dosta nesigurni, verovatnije ćemo „lakše“ doživljavati neuspehe, a oni mogu biti i prosto splet okolnosti na koje ne možemo da utičemo. Pri tome, usled niskog samopouzdanja, realna je opsanost da to pripišemo sopstvenoj nesposobnosti a ne okolnostima, Još ako ste, silom prilika, ili još gore, sopstvenim izborom, okruženi nedobronamernim ljudima koji vam, malo po malo, ubijaju samopouzdanje, ne treba biti mudrac pa zaključiti da će vaš doživljaj sebe ići strmoglavo nadole. Naprotiv, ako sve prethodne faktore obrnemo u pozitivnom smislu, samopouzdanje može i sigurno će rasti. Dodatno i jako bitno, samopouzdanje se može uvećati vežbom, treningom, možemo sami na njega da utičemo. Niko nije u svemu baš dobar, pa ni samopouzdanje nije jednako u svim našim poljima delovanja. Profesor, sportista, stručnjak u nekoj profesiji će verovatno imati mnogo profesionalnog samopouzdanja ali ono može biti čak i vrlo nisko na drugim poljima, na primer socijalnih kontakata, naleženje emotivnog partnera, javnog nastupa... Već sam se na početku ovog teksta osvrnula na pojedine elemente samopoštovanja i samopouzdanja. Podsećam Vas na dve ključne a istinite polazne osnove – samopouzdanje nije nepromenjivo i ono nije na svim životnim poljima jednako. Pogledajmo sada kompletnu listu njegovih vrlo bitnih odlika i puta da do zdravog samopouzdanja dodjemo:
Kako povećati samopouzdanje? Rešenje u 12 koraka:
Zamislite ovih dvanaeast odlika kao dvanaest stepenika koje, jedan po jedan, treba da predjete i da se popnete na vrh stepeništa. Ne mora biti ovakav redosled ali je važno ići stepenik po stepenik, ako pokušate da preskočite tri-četiri odjednom, verovatno ćete se saplesti i pasti.
1. JA VREDIM Svaka osoba ima vrlina, dobrih strana i dobrih osobina. To prvo moramo da „priznamo“ sebi. Neki ljudi sami sebe vide skoro kao bezvredne, kako ih ni najljući neprijatelji, što se kaže, ne bi predstavili. A to nikako ne odgovara istini. Uverite se i sami. Sačinite sami spisak vaših dobrih osobina, vrlina, pozitivnih strana. I ne žurite, ne morate odjednom. Činite to i više dana ako treba, dok se ne „prisetite“. Može vam pomoći i da se setite dobrih dela koje i inače činite drugima (vodite računa, i ona nazovi sitna dobra dela su – dobra), pa da iz toga izvučete, tačnije postanete svesni vaše osobine i vrline. Od pomoći vam mogu biti i ljudi od poverenja, koji vas dobro poznaju. Zapitajte ih da vam oni kažu šta kod vas smatraju pozitivnim. Ne isključujmo mogućnost da od sebe i tih ljudi zatražite listu i vaših negativnih osobina, navika, manira... kako biste imali polazni materijal za popravljanje. I, najvažnije, ne stidite se, ni sebe ni njih, da ovo uradite. Svako ko nastoji da shvati sebe, popravlja se i napreduje zaslužuje svako poštovanje, a ne podsmeh.
6. TAKMIČENJE JE NUŽNOST ŽIVOTA
10. UČITE IZ ISKUSTVA
Nemojte odustati na prvom koraku. Koliko god da je cilj mali i lak, svaki zahteva neko uloženo vreme, volju i energiju. Disciplina, upornost i istrajnost su neophodni. A i oni se vežbaju. Padovi, loši dani, neuspesi i promašaji su potpuno normalna stvar. Retko, jako retko, sve ide glatko. Baš zato, u početku birajte manje i lakše ostvarive ciljeve kako biste lakše istrajali.
|
Blog - Razvoj ličnosti13.02.2021.
ČOVEK JE MISLENO BIĆE
Svako od nas se kreće u okviru svog "misaonog balona"
Danas se sve češće piše o tome koliko je važno voditi računa o zdravoj ishrani, fizičkoj kondiciji i lepoti tela, a bilo bi lepo da se i o mentalnom zdravlju više povede računa i shvati njegov značaj.
Važno je da brižljivo biramo ne samo koju ćemo hranu uneti u svoje telo već i kakvim informacijama ispuniti svoj um. I najteža hrana se svari za dva dana a teške misli se vare mesecima. Ponekad kad nas nešto muči ne možemo da to izbacimo iz glave danima, nedeljama, mesecima.
Čovek je misleno biće. Naš um je stalno zaposlen nekim razmišljanjem. Čak i kada spavamo um obrađuje neke informacije. Ako svoj um ne uposlimo lepim sadržajima on će se sam uposliti bilo kakvim pa i lošim sadržajima poput gladnog čoveka koji ne bira čime da se nasiti.
Otac Tadej je rekao:
“Misli, raspoloženje, želje rukovode naš život. Kakvim se mislima bavimo, takav nam je život. Ako su nam misli mirne, tihe, pune ljubavi, doborote, plemenitosti, čistote – onda je i u nama mir, jer sve mirne misli daju unutrašnji mir koji zrači iz nas, jer su naše misli mirne, tihe, pune ljubavi i dobrote. Ako u sebi nosimo negativne, paklene misli, onda je i naš unutrašnji mir razoren.“
Ako samo u toku jednog dana stražarimo i filtriramo šta je za nas dobro da pročitamo, da pogledamo, kakvim temama da se bavimo, o čemu da sa drugima razgovaramo i na koji način, shvatićemo da itekako možemo da utičemo na to da održavamo sopstveni mir, ali i da naša komunikacija sa drugima bude prijatna i plodotvorna. Ako smo u miru, moći ćemo svoju snagu i energiju da usmerimo u dobrom pravcu. Ako pak dozvoljavamo sebi da unosimo haotične stvari u svoj um, mogli bismo često biti zabrinuti, uplašeni, uznemrireni i besni.
Loše misli su kao vulkan: dodju iznenada, eksplodiraju i duže vremena zaklanjaju sunce
Um i telo su povezani
Ako čovek radi na tome da svakog trenutka radi najbolje što zna i ume i razmišlja o opštem dobru a ne samo o sopstvenom, onda on radi dobru stvar za sebe i druge. Baveći se mentalnom higijenom i kontorlom svog uma i naše telo će zdravije funkcionisati.
Aleksandar Loven u svojoj knjizi „Radost“ govori :
“ Bioenergetska analiza je bazirana na konceptu da je čovek jedinstveno biće i da se ono što se dešava unutar uma, događa i na nivou tela. Stoga, ako je osoba depresivna i mislima joj dominiraju osećanja očaja, bespomoćnosti ili neuspeha, onda će i telo imati depresivan stav, koji se ogleda u smanjenoj proizvodnji impulsa, ograničenoj pokretljivosti i disanju. Sve telesne funkcije biće depresivne, uključujući i metabolizam, što će rezultirati smanjenom produkcijom energije. Naravno, um može uticati na telo isko kao što i telo može uticati na um.“
Pozitivne misli održavaju unutrašnji mir, donose radost i pozitivan pogled na svet
Opsesivne misli
Svima nam ponekad padnu na pamet i neke neželjene misli ali ih odmah otupustimo i ne pridajemo im nikakav značaj. Sadržaj neželjenih misli je isti kod ljudi koji se bore sa opsesijom i svih drugih koji nemaju taj problem. Razlika je samo u tome što opsesivni ljudi pridaju velik značaj tim mislima i što se, nakon što to razmišljanje postane neizdrživo, „bore“ protiv tih misli. Samom borbom ta misao još više dobija na značaju i umesto da ih se reše, oni su sve više uznemireni i nemoćniji. Potrebno je da razumemo značaj tih neželjenih misli i da se terapijski pozabavimo tom temom i tek tada će opsesija oslabiti ili potpuno nestati.
Birajmo lepe misli
Sveti Starac Pajsije Svetogorac jednom je rekao da su misli kao avioni, koji lete iznad nas, ali ne mogu da nas se dotaknu sve dotle dok im mi ne izgradimo pistu za sletanje. Pomisli su nešto što se dešava svima i to su često uznemirujuće misli koje u jednom momentu dođu do nas kao da nam neko primakne upaljeno drvce šibice i ako prihvatimo tu pomisao mi je onda je uzmemo u razmatranje i prinesemo je i onda se rasplamsavaju razne druge misli koje nas sve više i više uznemiravaju.
Ako smo sami u kući i čujemo da je naglo lupio prozor u drugoj sobi. Ako prvo pomislimo da su provalnici otvorili prozor, bićemo uznemireni i uplašeni ali ako prvo pomislimo da je to promaja uradila, krajnje mirno ćemo otići u sobu da zatvorimo prozor. Izmedju onog što se dešava i naše reakcije uvek stoji naše mišljenje koje određuje sled događaja.
"Kakve su ti misli - takav ti je život" - otac Tadej
Vodimo računa o mentalnoj higijeni kao što vodimo i o telesnoj. Radimo na sebi . Bavimo se zdravim i vedrim mislima. Čovek je rođen da bude radostan. Važno je kakvim se mislima bavimo jer je misao preteča svake naše reči i svakog našeg dela.
_._
Žaklina Filipović, psiholog
Literatura:
Pouke oca Tadeja „ Kakve su ti misli takav ti je život“ ; Viadik,;Beograd 2002; str 19
Aleksandar Loven ;„Radost“; IP ESOTHERIA; Beograd 2005.; str 10
Internet „ Ne razmišljajte o svojim pomislima“ Manastir Klisina.











