SAMOPOUZDANJE: 12 KORAKA DO ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Šta je samopouzdanje?Samopouzdanje je, najprostije rečeno, vera u sebe i svoje sposobnosti. Blisko povezano sa samopoštovanjem i medjusobno uslovljeno. Možete saznati mnogo o njemu iz raznih izvora, sa interneta, literature iz popularne psihologije... Koje su to ključne tačke na koje treba da obratite pažnju kada razmišljate o svom samopouzdanju i naročito, kada delate? Šta je zdravo samopouzdanje a šta to nije?
Kako se stvara samopouzdanje?
Važno je istaći da se samopouzdanje gradi od rodjenja i formira u ranim fazama detinjstva. U toj fazi mi kao jedinka nemamo mnogo uticaja. Imaju ga oni oko nas. Odnos okoline, pre svega i najvažnije – roditelja, presudan je za izgradnju „bazičnog nivoa“ samopouzdanja i on ima snažan uticaj sve do adolescencije. Da bi se izgradilo zdravo samopouzdanje, dete mora:
Dakle, roditelji, ne vezujte ceo život detetu pertle, time mu vezujete krila. Ne insistirajte po svaku cenu na stvaranju „malog svestranog genijalca“ koji će biti najbolji u nečemu, ili čak i u svemu (a pretrpaćete ga i ovim i onim). Ne ostvarujte svoje ambicije preko deteta. Hvalite dete (umereno i spontano) pred drugima i tamo gde je zaista izuzetno i tamo gde je „samo“ dobro jer doživljaj okoline pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje. Hvalisanje detotovim iznudjenim „vanserijskim uspesima“ hrani vaš Ego, a ne njegovo samopouzdanje.
Negde od treće godine života pa nadalje, na samopouzdanje utiče i reakcija vršnjačke grupe, dete prima povratnu informaciju i dobija (ili ne) priznanje kroz interakciju koja je svojevrsni test ličnih sposobnosti, osvajaju se statusi i uloge u grupi. Već tada je nužno da dete naučite dve stvari: da se (pošteno) bori i da gubi. Poziv na borbu, takmičenje, jeste najbolja potvrda vere u dete, učenje da ono svojim sposobnostima može da postigne cilj. Učenje prihvatanja poraza jeste učenje da je neuspeh sastavni deo života i da porazi ne utiču na detetovu vrednost kao osobe. To će mu u daljem životu omogućiti da ga strah od neuspeha (a kad se on može potpuno isključiti?) ne odvraća od pokušaja, jer, ako ne pokušamo, nećemo ni uspeti, zar ne? U tinejdžerskom i početnom adolescentskom dobu naše samopoštovanje i samopouzdanje je na najtežem i najstresnijem ispitu. I koji, uz to, ne traje baš kratko. Nesigurnost u sebe će biti naš dvojnik i senka, uporni pratilac tokom ovog perioda. Zdrav odnos roditelja, nastavnika i profesora, uticaj dobre vršnjačke grupe će pomoći da ovaj „rafting“ period uspešno prebrodimo.
Kako povećati samopouzdanje i samopoštovanje?
Kada se formiramo kao ličnost, osoba poseduje izvestan nivo samopouzdanja, no, bitno je naglasiti njegove dve izuzetno važne karakteristike: 1.) - samopouzdanje i samopoštovanje nisu nepromenljiva kategorija, oni se menjaju i na njih može da se utiče, samostalno ili uz stručnu pomoć psihologa i kroz psihoterapiju, 2.) - ono odlikuje osobu u celini ali, vrlo je važno, nije na svim poljima identično, ne može da bude.
Jako je važno da budemo svesni ove dve karakteristike, a da osobu (dete) od najranijeg uzrasta „učimo“ njima, naravno, na način prikladan uzrastu. Samopouzdanje spram, početnog nivoa, iskustava, uticaja drugih i sticajem drugih okolnosti može da se gubi – smanjuje, a može se i povećavati. Ako smo na niskom početnom nivou samopouzdanja, dosta nesigurni, verovatnije ćemo „lakše“ doživljavati neuspehe, a oni mogu biti i prosto splet okolnosti na koje ne možemo da utičemo. Pri tome, usled niskog samopouzdanja, realna je opsanost da to pripišemo sopstvenoj nesposobnosti a ne okolnostima, Još ako ste, silom prilika, ili još gore, sopstvenim izborom, okruženi nedobronamernim ljudima koji vam, malo po malo, ubijaju samopouzdanje, ne treba biti mudrac pa zaključiti da će vaš doživljaj sebe ići strmoglavo nadole. Naprotiv, ako sve prethodne faktore obrnemo u pozitivnom smislu, samopouzdanje može i sigurno će rasti. Dodatno i jako bitno, samopouzdanje se može uvećati vežbom, treningom, možemo sami na njega da utičemo. Niko nije u svemu baš dobar, pa ni samopouzdanje nije jednako u svim našim poljima delovanja. Profesor, sportista, stručnjak u nekoj profesiji će verovatno imati mnogo profesionalnog samopouzdanja ali ono može biti čak i vrlo nisko na drugim poljima, na primer socijalnih kontakata, naleženje emotivnog partnera, javnog nastupa... Već sam se na početku ovog teksta osvrnula na pojedine elemente samopoštovanja i samopouzdanja. Podsećam Vas na dve ključne a istinite polazne osnove – samopouzdanje nije nepromenjivo i ono nije na svim životnim poljima jednako. Pogledajmo sada kompletnu listu njegovih vrlo bitnih odlika i puta da do zdravog samopouzdanja dodjemo:
Kako povećati samopouzdanje? Rešenje u 12 koraka:
Zamislite ovih dvanaeast odlika kao dvanaest stepenika koje, jedan po jedan, treba da predjete i da se popnete na vrh stepeništa. Ne mora biti ovakav redosled ali je važno ići stepenik po stepenik, ako pokušate da preskočite tri-četiri odjednom, verovatno ćete se saplesti i pasti.
1. JA VREDIM Svaka osoba ima vrlina, dobrih strana i dobrih osobina. To prvo moramo da „priznamo“ sebi. Neki ljudi sami sebe vide skoro kao bezvredne, kako ih ni najljući neprijatelji, što se kaže, ne bi predstavili. A to nikako ne odgovara istini. Uverite se i sami. Sačinite sami spisak vaših dobrih osobina, vrlina, pozitivnih strana. I ne žurite, ne morate odjednom. Činite to i više dana ako treba, dok se ne „prisetite“. Može vam pomoći i da se setite dobrih dela koje i inače činite drugima (vodite računa, i ona nazovi sitna dobra dela su – dobra), pa da iz toga izvučete, tačnije postanete svesni vaše osobine i vrline. Od pomoći vam mogu biti i ljudi od poverenja, koji vas dobro poznaju. Zapitajte ih da vam oni kažu šta kod vas smatraju pozitivnim. Ne isključujmo mogućnost da od sebe i tih ljudi zatražite listu i vaših negativnih osobina, navika, manira... kako biste imali polazni materijal za popravljanje. I, najvažnije, ne stidite se, ni sebe ni njih, da ovo uradite. Svako ko nastoji da shvati sebe, popravlja se i napreduje zaslužuje svako poštovanje, a ne podsmeh.
6. TAKMIČENJE JE NUŽNOST ŽIVOTA
10. UČITE IZ ISKUSTVA
Nemojte odustati na prvom koraku. Koliko god da je cilj mali i lak, svaki zahteva neko uloženo vreme, volju i energiju. Disciplina, upornost i istrajnost su neophodni. A i oni se vežbaju. Padovi, loši dani, neuspesi i promašaji su potpuno normalna stvar. Retko, jako retko, sve ide glatko. Baš zato, u početku birajte manje i lakše ostvarive ciljeve kako biste lakše istrajali.
|
PROBLEMI U BRAKU I RAZLIČITOST PARTNERA

Koji su najčešči problemi u savremenom braku? Postoje li faktori rizika po uspeh braka i partnerske zajednice? Zašto se dešavaju prevare u braku i odavanje porocima? Kako da rešim bračni problem? Da li je razvod najbolje rešenje za mene? Da li da se obratim psihoterapeutu?
Ovo su pitanja koja mnogi supružnici i emotivni partneri počnu da postavljaju sebi kada se pojavi ozbiljnija kriza u braku ili vezi, a strah od bračnog brodoloma se nadvije nad brak, uglavnom već načet nekim pukotinama koje prete da postanu nepremostiv rascep.
I - NAJČEŠĆI PROBLEMI U SAVREMENOM BRAKU
II –KAKO REŠAVATI PROBLEME U BRAKU? – H2
Svaka osoba je jedinstvena, svaki brak i partnerska zajednica imaju svoje osobenosti i svoj model funkcionisanja, ne postoji predodredjen šablon u koji treba da se brak uklopi, u koji ćemo mi silom da ga uguramo i samo srežemo ono što viri van kalupa.
Jedno pravilo je ipak univerzalno za rešavanje svih, a naročito partnerski problema: „Rešavajte ih!“.
Nemojte se zavaravati da će proći sami od sebe. Upravo suprotno, ponavljaće se, usložnjavati, umnožavati, vi ćete im pridavati sve veći značaj, spirala konflikata samo će se uvećavati. Kao i bolest – ako je zanemarujemo i ne lečimo, stanje će biti sve gore, a ishod može biti i fatalan. Ako na vreme reagujemo, proces izlečenja je brži i lakši, a prognoza povoljnija.
I opet se vraćamo na najvažniju stvar – komunikaciju, koja bi trebala da ima kvalitet dovoljan za prevazilaženje poteškoća na koje smo naišli.
Ukoliko to nije slučaj i ne uspevate sami, razmislite o bračnom savetovalištu i bračnoj terapiji.
III. - BRAČNA PSIHOTERAPIJA I BRAČNO SAVETOVANJE – H2
Bračno savetovalište ima zadatak da sagleda dinamiku braka, kako taj brak funkcioniše. Ništa nije crno niti belo, da je jedna strana u potpunosti kriva, a druga u potpunosti ispravna.
U bračnoj terapiji stvari se gledaju iz ugla partnera i to je jedino bitno. Ne posmatraju se stvari sa moralnog aspekta ili nekog predodredjenog idealnog modela braka. Da li partnerovo ponašanje vama smeta ili u tome ne vidite ništa zabrinjavajuće, da li dobijate očekivano poštovanje, do vas je da date sud. Ne okolina, ne familija, ne psihoterapeut.
Zadatak bračnog psihoterapeuta je da osvetli pozornicu, da vas dovede u stanje osvešćenja sopstvenih stavova, pogleda, ponašanja, partnerovog pogleda na vaš odnos i njegovih očekivanja, da vam „otvori oči“ i navede vas da se suočite sa sopstvenim izborom, a isto tako i posledicama svog izbora, omogućujući vam taj proces osvetljavanjem nekih aspekata koji su vam ostali zamračeni.
Bračna terapija - mogućnost više
A zadatak svakog od nas u braku i partnerskoj zajednici je da se menjamo, ali da se menjamo na bolje i da se menjamo zajedno. Dinamiku promene partneri bi trebali da prate zajedno. Ukoliko se tu desi raskorak, konfilkti su neminovni, pa i razvod.
Razvod braka, bez obzira što, po nekima, na skali stresa zauzima visoko drugo mesto, odmah iza smrti bliske osobe, nekad je jedino ispravno rešenje i po bračne drugove i po celu porodicu.
Teški trenuci razvoda će proći i prevazići će se, u čemu takodje možete da potražite pomoć psihoterapeuta, ali loš brak koji je zašao u slepu ulicu donosiće samo nove nevolje. Naročito treba izbegavati stanje tzv. emocionalnog razvoda. Bračni drugovi ostaju u formalnom braku, vrše potreban minimum zajedničkih funkcija oko podizanja dece i kućnih obaveza, a emotivno su distancirani. Jedan ili oba bračna druga se okreću nekom svom životu bez bračnog partnera, sa kim zajedničke aktivnosti naglašeno izbegavaju, nemaju više očekivanja od braka niti volje i snage da ga spasavaju, zato više nema sukoba ali nema ni bliskosti, već osećaj prezira i omalovažavanja, moguće su i paralelne veze i - odnos supružnika nastavlja da propada sve više i više.
Razvod braka je uvek moguća opcija - neka bude poslednja
Razvod braka je uvek dostupna opcija, prokušajmo najpre spasavanje braka, pa tek ako to ne uspe može se posegnuti za njim.
Po nekim terapeutima, dve trećine bračnih razmimoilaženja je nerešivo. To ne znači pesimističke prognoze. Verovatno u braku možemo uočiti mnoge stvari kojima nepotrebno pridajemo veći značaj od onog koji zapravo zaslužuju. Lako ćemo se naći zatečeni da nešto što smo podrazumevali partneru uopšte nije bilo poznato, a isto tako da nešto što je partneru važno mi nismo takvim videli. Uvidećemo gde smo grešili, bilo na štetu partnera ili svoju, a na štetu braka svakako, uvidećemo da neke promene ne moraju biti toliko bolne a donose priličnu korist. Spoznaćemo kako smo propustili mnoge prilike da za malo dobijemo mnogo, da damo a ništa ne izgubimo. I pitaćemo se kako te prilike nismo primetili i iskoristili ih. Tada smo na dobrom putu.
Svaki problem ima svoje rešenje, ili što se kaže – i Bog kad ti zatvori vrata, ostavi ti otvoren prozor. Uvek negde postoji neko rešenje. Kao što kaže Stiven Kavi : „Kada nacrtate vaš krug briga, u tom krugu napravite podskup i u njega stavite one brige na koje možete da utičete“.
I u braku je jako važno razgraničiti šta je ono na šta ja mogu da utičem, a šta su recimo osobenosti mog partnera sa kojima ja moram da se pomirim. Šta je ono gde moram da ispoštujem njegovu ličnost, temperament, i do koje mere su moji kapaciteti razvijeni da to podnesu, da li ja to hoću, želim, mogu. Svako bi to trebao da definiše za sebe. Ovo želim ili ne želim, ovo mogu ili ne mogu, kompatibilni smo ovoliko ili onoliko. Za početak je potrebno malo istražiti, pa potom definisati stvari.
Pokušajmo da se fokusiramo se na svetle tačke u životu. U svakoj partnerskoj zajednici bilo je i sigurno ima i lepih trenutaka i dobrih stvari, koje su nam ostale sakrivene gustom maglom naše srdžbe i nerazumevanja, zaklonjene iza štita koji smo visoko držali braneći sopstvenu poziciju.
Bračna terapija prolazi kroz sledeće faze:
1.- definisanje problema,
2.- osvetllavanje sopstvenog stava i uloge u bračnoj zajednici,
3.- razumevanje kako partner vidi stvari,
4.- ovladavanje konstruktivnom komunikacijom,
5.- razmatranje mogućnosti i opcija,
6.- pravljenje izbora,
7.- prihvatanje izbora.
Bračni i partnerski odnosi su jedni od najsloženijih odnosa, ako ne i najsloženiji.
Za konačno razrešenje svojevrsnog Gordijevog čvora, u koji je loš brak svezan, potrebni su nam iskrenost, odlučnost i volja.
Razum neka bude Aleksandrov mač, koji će razvezati Gordijev čvor u koji se brak uvezao
Nužno je najpre doći do tačke iskrenosti oba partnera i kritičkog pristupa ne samo prema drugima, već i prema samom sebi.
Moramo ovladati konstruktivnom i delotvornom komunikacijom izmedju partnera u iznalaženju rešenja, ljutnja i odbrambeni mehanizmi nam sužavaju vidik i vode dijalog na stranputicu.
Odluku o budućnosti i odabir mogućih opcija (do sada smo valjda shvatili da ne tražimo nerealno) donosite vi, ne psihoterapeut.
Bračni psihoterapeut primenom stručnih znanja i iskustva, kroz procedure, metode i tehnike terapijskog rada, vodi klijente po fazama terapije, dajući smernice. Analizira se postojeći skup uverenja, razmatraju dodatni mehanizmi za menjanje postojećih obrazaca mišljenja i ponašanja, kako bi se postigle željene promene, promene onog stanja koje klijente sprečava da deluju i da se osećaju najbolje što mogu.
U tom procesu vrlo je važno da klijenti imaju aktivnu ulogu i iskrenu želju za promenom.
Odredjini napor se mora učiniti.
Potrebna je samo volja.

_ . _
Žaklina Filipović, psiholog
Izvori:
(10) Izvor: Republički zavod za statistiku
https://data.stat.gov.rs/Home/Result/180402?languageCode=sr-Latn
(11) Izvor: Republički zavod za statistiku
https://data.stat.gov.rs/Home/Result/18040404?languageCode=sr-Latn
(1) Izvor:
https://www.bentley.edu/news/nowuknow-why-millennials-refuse-get-married)
(4) izvor: Republički zavod za statistiku
https://data.stat.gov.rs/Home/Result/18040405?languageCode=sr-Latn
(5) – (izvor:
(6) (izvor:Republički zavod za statistiku
https://www.stat.gov.rs/sr-latn/vesti/statisticalrelease/?p=8754&a=18&s=1804?s=1804)
(5.1) (izvor: https://www.pravoslavnikalendar.rs/latin/load/obicaji/brak.html)
(7.1.) Izvor:
Izvor:
https://randalolson.com/2014/11/06/what-makes-for-a-stable-marriage-part-2/
(8) Izvor:
(„Razlike u doživljaju kvaliteta braka partnera različitog stepena obrazovanja, radnog i finansijskog statusa“, Milica Tošić, Univerzitet u Nišu, Filozofski fakultet Niš, Doktorske studije / Godišnjak za psihologiju Vol.8. No 10, 2011 str. 135-151)
(8.1) „Brak ili/i partnerstvo - Demografsko sociološka studija“, Mirjana Bobić, Istitut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, 2003.)
(9) Postoje razne posebne metode i tehnike kojima se ispituju i kvantifikuju različiti elementi braka, npr. kvalitet braka kroz zadovoljstvo u braku, slaganje para, koheziju i izražavanje emocija











