SAMOPOUZDANJE: 12 KORAKA DO ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Šta je samopouzdanje?Samopouzdanje je, najprostije rečeno, vera u sebe i svoje sposobnosti. Blisko povezano sa samopoštovanjem i medjusobno uslovljeno. Možete saznati mnogo o njemu iz raznih izvora, sa interneta, literature iz popularne psihologije... Koje su to ključne tačke na koje treba da obratite pažnju kada razmišljate o svom samopouzdanju i naročito, kada delate? Šta je zdravo samopouzdanje a šta to nije?
Kako se stvara samopouzdanje?
Važno je istaći da se samopouzdanje gradi od rodjenja i formira u ranim fazama detinjstva. U toj fazi mi kao jedinka nemamo mnogo uticaja. Imaju ga oni oko nas. Odnos okoline, pre svega i najvažnije – roditelja, presudan je za izgradnju „bazičnog nivoa“ samopouzdanja i on ima snažan uticaj sve do adolescencije. Da bi se izgradilo zdravo samopouzdanje, dete mora:
Dakle, roditelji, ne vezujte ceo život detetu pertle, time mu vezujete krila. Ne insistirajte po svaku cenu na stvaranju „malog svestranog genijalca“ koji će biti najbolji u nečemu, ili čak i u svemu (a pretrpaćete ga i ovim i onim). Ne ostvarujte svoje ambicije preko deteta. Hvalite dete (umereno i spontano) pred drugima i tamo gde je zaista izuzetno i tamo gde je „samo“ dobro jer doživljaj okoline pozitivno utiče na njegovo samopouzdanje. Hvalisanje detotovim iznudjenim „vanserijskim uspesima“ hrani vaš Ego, a ne njegovo samopouzdanje.
Negde od treće godine života pa nadalje, na samopouzdanje utiče i reakcija vršnjačke grupe, dete prima povratnu informaciju i dobija (ili ne) priznanje kroz interakciju koja je svojevrsni test ličnih sposobnosti, osvajaju se statusi i uloge u grupi. Već tada je nužno da dete naučite dve stvari: da se (pošteno) bori i da gubi. Poziv na borbu, takmičenje, jeste najbolja potvrda vere u dete, učenje da ono svojim sposobnostima može da postigne cilj. Učenje prihvatanja poraza jeste učenje da je neuspeh sastavni deo života i da porazi ne utiču na detetovu vrednost kao osobe. To će mu u daljem životu omogućiti da ga strah od neuspeha (a kad se on može potpuno isključiti?) ne odvraća od pokušaja, jer, ako ne pokušamo, nećemo ni uspeti, zar ne? U tinejdžerskom i početnom adolescentskom dobu naše samopoštovanje i samopouzdanje je na najtežem i najstresnijem ispitu. I koji, uz to, ne traje baš kratko. Nesigurnost u sebe će biti naš dvojnik i senka, uporni pratilac tokom ovog perioda. Zdrav odnos roditelja, nastavnika i profesora, uticaj dobre vršnjačke grupe će pomoći da ovaj „rafting“ period uspešno prebrodimo.
Kako povećati samopouzdanje i samopoštovanje?
Kada se formiramo kao ličnost, osoba poseduje izvestan nivo samopouzdanja, no, bitno je naglasiti njegove dve izuzetno važne karakteristike: 1.) - samopouzdanje i samopoštovanje nisu nepromenljiva kategorija, oni se menjaju i na njih može da se utiče, samostalno ili uz stručnu pomoć psihologa i kroz psihoterapiju, 2.) - ono odlikuje osobu u celini ali, vrlo je važno, nije na svim poljima identično, ne može da bude.
Jako je važno da budemo svesni ove dve karakteristike, a da osobu (dete) od najranijeg uzrasta „učimo“ njima, naravno, na način prikladan uzrastu. Samopouzdanje spram, početnog nivoa, iskustava, uticaja drugih i sticajem drugih okolnosti može da se gubi – smanjuje, a može se i povećavati. Ako smo na niskom početnom nivou samopouzdanja, dosta nesigurni, verovatnije ćemo „lakše“ doživljavati neuspehe, a oni mogu biti i prosto splet okolnosti na koje ne možemo da utičemo. Pri tome, usled niskog samopouzdanja, realna je opsanost da to pripišemo sopstvenoj nesposobnosti a ne okolnostima, Još ako ste, silom prilika, ili još gore, sopstvenim izborom, okruženi nedobronamernim ljudima koji vam, malo po malo, ubijaju samopouzdanje, ne treba biti mudrac pa zaključiti da će vaš doživljaj sebe ići strmoglavo nadole. Naprotiv, ako sve prethodne faktore obrnemo u pozitivnom smislu, samopouzdanje može i sigurno će rasti. Dodatno i jako bitno, samopouzdanje se može uvećati vežbom, treningom, možemo sami na njega da utičemo. Niko nije u svemu baš dobar, pa ni samopouzdanje nije jednako u svim našim poljima delovanja. Profesor, sportista, stručnjak u nekoj profesiji će verovatno imati mnogo profesionalnog samopouzdanja ali ono može biti čak i vrlo nisko na drugim poljima, na primer socijalnih kontakata, naleženje emotivnog partnera, javnog nastupa... Već sam se na početku ovog teksta osvrnula na pojedine elemente samopoštovanja i samopouzdanja. Podsećam Vas na dve ključne a istinite polazne osnove – samopouzdanje nije nepromenjivo i ono nije na svim životnim poljima jednako. Pogledajmo sada kompletnu listu njegovih vrlo bitnih odlika i puta da do zdravog samopouzdanja dodjemo:
Kako povećati samopouzdanje? Rešenje u 12 koraka:
Zamislite ovih dvanaeast odlika kao dvanaest stepenika koje, jedan po jedan, treba da predjete i da se popnete na vrh stepeništa. Ne mora biti ovakav redosled ali je važno ići stepenik po stepenik, ako pokušate da preskočite tri-četiri odjednom, verovatno ćete se saplesti i pasti.
1. JA VREDIM Svaka osoba ima vrlina, dobrih strana i dobrih osobina. To prvo moramo da „priznamo“ sebi. Neki ljudi sami sebe vide skoro kao bezvredne, kako ih ni najljući neprijatelji, što se kaže, ne bi predstavili. A to nikako ne odgovara istini. Uverite se i sami. Sačinite sami spisak vaših dobrih osobina, vrlina, pozitivnih strana. I ne žurite, ne morate odjednom. Činite to i više dana ako treba, dok se ne „prisetite“. Može vam pomoći i da se setite dobrih dela koje i inače činite drugima (vodite računa, i ona nazovi sitna dobra dela su – dobra), pa da iz toga izvučete, tačnije postanete svesni vaše osobine i vrline. Od pomoći vam mogu biti i ljudi od poverenja, koji vas dobro poznaju. Zapitajte ih da vam oni kažu šta kod vas smatraju pozitivnim. Ne isključujmo mogućnost da od sebe i tih ljudi zatražite listu i vaših negativnih osobina, navika, manira... kako biste imali polazni materijal za popravljanje. I, najvažnije, ne stidite se, ni sebe ni njih, da ovo uradite. Svako ko nastoji da shvati sebe, popravlja se i napreduje zaslužuje svako poštovanje, a ne podsmeh.
6. TAKMIČENJE JE NUŽNOST ŽIVOTA
10. UČITE IZ ISKUSTVA
Nemojte odustati na prvom koraku. Koliko god da je cilj mali i lak, svaki zahteva neko uloženo vreme, volju i energiju. Disciplina, upornost i istrajnost su neophodni. A i oni se vežbaju. Padovi, loši dani, neuspesi i promašaji su potpuno normalna stvar. Retko, jako retko, sve ide glatko. Baš zato, u početku birajte manje i lakše ostvarive ciljeve kako biste lakše istrajali.
|
Blog - Adolescenti i deca09.01.2021.
PUBERTET I ADOLESCENCIJA

Na putu odrastanja svi prolazimo kroz brojne promene. Prelazak iz deteta u odraslog čoveka ponekad je vrlo težak kako za tog mladog čoveka tako i za njegovo okruženje.
Pubertet u proseku traje od 10. do 12. godine života, a potom nastupa adolescencija koja traje i do 24. godine.
U pubertetu se dešava najezda hormona koji se pojačano luče da bi to mlado biće postalo polno zrelo za stvaranje svog potomstva jednoga dana.
Hormonalni balans, odnosno disbalans, utiče na raspoloženje svih ljudi. U periodu puberteta, kada se hormoni pojačano luče, deca prosto ne uspevaju da iskontorolišu svoje emocije. Razdražljivi su, imaju česte izlive besa, plačljovsti, smeha. Preosetljivi su i nesigurni.
Pubertet pre svega podrazumeva fizičke promene dok adolescencija obuhvata psihičke promene koje nastaju nakon tih telesnih.
U adolescenciji mladi prolaze kroz razvojene zadatke da bi na kraju sazreli u kognitivnom, emotivnom i socijalnom smislu.
Kognitivna promena u pubertetu i adolescenciji
Kognitivna promena se ogleda u sazrevanju mišljenja i pored dotadašnjeg konkretnog mišljenja pojavljuje se apstraktno mišljnje, pa je mlad čovek u stanju da shvati složenije pojmove. Počinje da razume ideje, simbole i druge apstraktne pojmove, koji prevazilaze nivo percepcije konkretnih pojava i predstava.
U pubertetu počinje da se razvija apstraktno mišljenje
U tom periodu formira se i hipotetičko mišljenje tako da se lakše shvataju metafore, analogije , može da razmišlja o međuljudskim odnosima, politici, religiji... Razvija se i metakognicija, odnosno razmišljanje o razmišljanju i introspekcija (opažanje svojih psihičkih procesa).
Emotivna promena u pubertetu i adolescenciji
U emotivnom smislu trebalo bi da nauče da funkcionišu nezavisno od drugih.
Pubertet i adolescencija praćeni su promenom raspoloženja i emocionalnom nestabilnošću
U ovom periodu su česte promene raspoloženja i emocionalna nestabilnost. Odnos sa drugima ih često previše uznemirava.
Socijalna promena u pubertetu i adolescenciji
Vršnjaci im sve više znače i mnogo vremena provode zajedno sa njima, a sve manje sa roditeljima.
Počinju da se druže u većim grupama i da zajedno razmenjuju mišljenja o raznim stvarima.
Odrastanjem deca su sve više okrenuta ka vršnjaćkim grupama
Uticaj vršnjaka može biti i pozitivan i negativan. Ovde najčešće uče da postave granice drugim ljudima uključujući i roditelje.
Zadaci koji su pred njima su brojni:
a.) najpre je značajno da dete prihvati svoje telo koje je nakon puberteta drugačije,
b.) potom da prihvati svoj seksualni identitet,
c.) da stekne odgovarajući odnos sa vršnjacima, i
d.) da postane emocionalno i ekonomski nezavisno.
Period adolescencije zahteva posebnu opreznost i pažnju roditelja i odraslih uopšte, jer je vrlo rizičan, u smislu nastanka raznih pogrešnih obrazaca ponašanja, kao i psihičkih problema.
Šta se dešava sa roditeljima kada su im deca u pubertetu?
Verovali ili ne i roditelji prolaze bolan proces promene kroz pubertet i adolescenciju svog deteta. Ko će nas kao roditelje bolje naučiti toleranciji, trpeljivosti, strpljenju od naše dece? Kome bismo toliko oprostili, toliko tolerisali? Jednom kad naučimo kako se prašta i toleriše, moći ćemo da to primenimo i na one koje manje volimo (Pročitajte tekst: "Kako da shvatimo našu decu i pomognemo im u odrastanju >>>").
Pubertet dece - veliko iskušenje za strpljenje roditelja
Dakle, i mi odrastamo i menjamo se zajedno s našom decom. To je jedan uzajaman proces. Oni uče kako se izboriti za sebe, za svoje stavove, kako izgraditi sebe kao nezavisnu ličnost, kako zadobiti poverenje roditelja, kako postati samostalan kao osoba...
S druge strane mi učimo kako verovati detetu da ume samo da se izbori za sebe, da brine za sebe, da zna šta je dobro a šta loše.
Svi zajedno prolazimo kroz pubertet i adolescenciju s tim što je to našoj deci prvi, a nama drugi put. Mi već znamo brojne prepreke na tom putu a oni žele da budu neustrašivi , možda baš kao i mi nekada. Žele da se manje od nas boje života i ne vide opasnost iza svakog ugla, ispod svakog kamena.
Tokom odrastanja naše dece, ona uče od nas, ali i mi od njih
Sve u svemu, nakon što prodje ovo burno životno doba adolescencije naše dece, ni mi, a ni naša deca više nećemo biti isti. Oni postaju zreli ljudi - a mi mudriji nego što smo do tada bili.
Opasnosti koje vrebaju u pubertetu i adolescenciji
Trudimo se da ne pokvarimo odnos s našom decom jer je on u ovom periodu na posebnom ispitu izdržljivosti. Gradili ste taj odnos godinama i sada nailaze razni vetrovi briga, poplave loših emocija, i požari besa usled najezde hormona naše dece.
Najčešće biramo između dobrih ocena i dobrog odnosa sa decom. Ovde odmah moramo sebi podvući prioritet. Ako su nam prioritet ocene, onda žrtvujemo dobar odnos sa detetom. Svi će reći da ovde prave balans. Ako želite istinu, pitatjte svoje dete.
Za dobar odnos roditelja i dece važni su iskreni razgovori
Druga česta prepreka je poverenje. Da li svom detetu verujemo ili ne verujemo? Koliko često proveravamo, da li špijuniramo sopstveno dete?
Najčešći problemi u adolescenciji su bes i agresivni ispadi zbog velike promene u hormonalnom statusu
Ljutnja i agresivni ispadi su česti u adolescenciji
1. Bežanje iz škole. Ponekad beže zbog nedostatka odgovornosti, straha od neuspeha, straha od loših ocena, straha od reakcije roditelja na lošu ocenu, zbog nedovoljnog samopouzdanja ili zbog želje da ih grupa vršnjaka prihvati.
2. Dešava im se da popuste u školi ili pokazuju školski neuspeh odnosno imaju lošiji uspeh u odnosu na onaj koji bi mogli imati spram svojih potencijala.
3.Imaju i probleme u ishrani - bulimiju, anoreksiju ili kompulsivno prejedanje.
4. Povlačenje od društva – potrebno je pažljivo shvatiti šta je pravi uzrok povlačenja. Ponekad se povlače zato što im društvo ne prija i tada treba shvatiti zbog čega je tako, ponekad se povlače jer su depresivni . Postoji više mogućih uzroka.
5. Dešava se da su potpuno promenili krug prijatelja, uzimaju mnogo novca i dezorjentisani su – to može upozoravati da su pod uticajem psihoaktivnih supstanci.
6. Laganje je takođe čest pratilac u adolescentnom dobu. Ponekad to rade da bi nešto dobili a za šta inače nemaju dozvolu ni odobrenje roditelja, ponekad lažu da bi prikrili svoje drugare i na taj način im pokazali lojalnost.
7. Delikventno ponašanje, koje najpre počne kao igra, a potom prerasta u nešto drugo. Svi odrasli ljudi koji pokazuju sklonost ka delikventom ponašanju počeli su da ulaze u neprilike i da pokazuju tendenciju ka opasnim, rizičnim i problematičnim vidovima ponašanja još u periodu puberteta.
8. Kockanje. Stručnjaci kažu da svi oni koji se kockaju u zrelom dobu tvrde da su to počeli da rade još u 6-7 razredu osnovne škole.
9. Interesovanje za okultnim i sektaškim.
10. Neoprez u saobraćaju.
Činjenice:
- 10% populacije odraslih ima nekih mentalnih problema;
- 25% ljudi tokom nekog perioda života ima nekih mentalnih poteškoća;
- do teške invalidnosti dovode depresija, shihofrenija, zloupotreba psihoaktivnih supstanci.
Ukoliko se u periodu adolescencije deteta desi nepovoljni razvoj događaja, koji preti da uništi odnos deteta sa roditeljima, odnos deteta sa okolinom ili ukoliko procenite da je detetovo mentalno stanje iz nekog razgloga ugroženo, najvažnije od svega je na vreme potražiti stručnu pomoć za dete i porodicu u celini .

_ . _
Psiholog Žaklina Filipović











